Jednak tretman i snaga učeničkih vijeća

Tekst koji slijedi uređeni je prijepis radijske emisije „Europske vrijednosti kroz moje oči” emitirane na Radio Roži 24. srpnja 2026.

U emisiji raspravljamo o pitanju jednakog tretmana učenika u školama, mogućnostima zaštite učeničkih prava te stvarnom utjecaju učeničkih vijeća na odluke u školskom sustavu. Polazeći od anonimne ankete provedene među učenicima, voditeljice su otvorile pitanje osjećaju li svi učenici jednak tretman te kome se mogu obratiti kada procijene da to nije slučaj.

Emisiju su vodile mlade novinarke Karin Veršić i Lara Barišić. Njihove su gošće bile Edita Stilin, pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije, te Sara Sušanj iz Udruge Delta, organizacije koja kroz projekte i neformalno obrazovanje radi s mladima, potiče građanski angažman i pruža podršku učeničkim inicijativama.

Imaju li učenici jednak tretman?

U današnjoj emisiji govorimo o tome kome se učenici mogu obratiti ako smatraju da imaju problem s nejednakim tretmanom, koja se učenička tijela u Republici Hrvatskoj bave problemima učenika, koliku težinu ona imaju kada je riječ o stvarnim promjenama te što o toj temi misle naši vršnjaci.

Karin i ja provele smo anonimnu anketu među učenicima svojih škola. Pitanje je bilo jednostavno: smatrate li da profesori u vašoj školi jednako tretiraju sve učenike?

Većina učenika iz naših škola smatra da pojedini učenici imaju povlašteni tretman. Zato možemo reći da problem postoji. Možda je još veći problem to što ni nakon istraživanja teme nismo došle do sasvim konkretnog odgovora na pitanje kako ga riješiti.

U Hrvatskoj učenici imaju predstavničko tijelo na nacionalnoj razini – Nacionalno vijeće učenika Republike Hrvatske. Ono okuplja predstavnike učenika iz svih županija i zamišljeno je kao kanal kroz koji učenici mogu iznositi svoje stavove Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Međutim, Nacionalno vijeće učenika ima savjetodavnu ulogu. Može davati mišljenja i prijedloge, ali nema ovlast donositi odluke niti obvezati institucije na promjene. U praksi to znači da njegov utjecaj ovisi o tome hoće li Ministarstvo ili druge institucije uzeti prijedloge učenika u obzir. Slično vrijedi i za vijeća učenika na razini škola i županija.

U mojoj se školi o tim pitanjima više puta raspravljalo na sjednicama Vijeća učenika, no vidljive promjene zasad su izostale. Stoga možemo reći da učenici naizgled imaju kome obratiti se, ali da za stvarno rješenje problema često ostaju ovisni o ravnateljima, ravnateljicama i njihovoj spremnosti da se problemom bave. Ni prosvjetna inspekcija ne može uvijek mnogo pomoći jer je nejednak tretman teško dokaziv, pa se takvi problemi najčešće rješavaju – ili ne rješavaju – unutar same škole.

Razgovor s Editom Stilin

S nama je Edita Stilin, pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje Primorsko-goranske županije. Razgovarale smo o suradnji s vijećima učenika i o tome kome se učenici mogu obratiti kada se suoče s problemom u svojoj školskoj zajednici.

Karin i ja provele smo anketu među učenicima svojih škola. Većina ispitanih smatra da pojedini profesori ne tretiraju sve učenike jednako. Koji je službeni postupak ako učenik smatra da ga nastavnik ne tretira jednako kao druge?

Edita Stilin: U svakom slučaju, najprije treba razgovarati sa školskim pedagogom, psihologom ili stručnom službom škole te pokušati doći do zaključka. Nakon toga treba razgovarati s predmetnim nastavnikom i reći mu da određeni dio učenika nije zadovoljan.

Važno je procijeniti radi li se doista o dojmu većeg broja učenika ili o pojedinačnoj situaciji, koja može imati i osobnu dimenziju. No iskren razgovor s pedagogom, psihologom i stručnom službom škole trebao bi biti prvi korak.

Ako stručna služba ne pomogne riješiti problem, što učenicima tada preostaje? Kome se mogu obratiti?

Stilin: Ne bih to nazvala tako oštro, kao da je nužno odmah poduzimati određene mjere. Vjerojatno je riječ o neujednačenim kriterijima pri ocjenjivanju ili nečemu sličnom. Mislim da se takve situacije trebaju rješavati razgovorom, na dobrobit učenika, ali i nastavnika.

Nastavnik treba dobiti informaciju da određeni učenici nisu zadovoljni te razmisliti o svom ponašanju i odgojno-obrazovnom utjecaju u razredu ili prema pojedinom učeniku. Razgovor može pomoći da se situacija sagleda iz više perspektiva i, ako je potrebno, promijeni.

Dobiva li Županija, odnosno vaš odjel, pritužbe učenika ili roditelja povezane s neopravdanim ocjenjivanjem ili nejednakim tretmanom?

Stilin: Vrlo rijetko. Mi zapravo nemamo nadležnost nad ocjenjivanjem. Postoji pravilnik, a nastavnik ima potpunu nadležnost nad ocjenjivanjem. Zato nam pritužbe rijetko dolaze.

Prošle godine dobili smo jedan zahtjev roditelja koji nije bio zadovoljan članovima povjerenstva u ispitnoj komisiji srednje škole. No takve situacije doista rijetko dođu do nas jer se uglavnom rješavaju unutar škole – između nastavnika i učenika ili većeg broja učenika.

Znam da među učenicima može biti velikog nezadovoljstva. Nisu svi zadovoljni pojedinim nastavnicima, ali učenici ipak imaju načine da daju sve od sebe i pokušaju situaciju usmjeriti u boljem smjeru.

Smatrate li da vijeća učenika danas imaju dovoljno utjecaja da se problemi učenika čuju i riješe?

Stilin: Vijeće učenika čine predstavnici svih razrednih odjela i ono svakako ima ulogu. Učenici se mogu sastati, raspraviti određeni problem i dati prijedloge. Ne mogu donositi odluke, ali mogu biti aktivni i utjecati svojim inicijativama.

Prije desetak godina vijeće učenika srednjih škola Primorsko-goranske županije bilo je vrlo aktivno. Dolazili su u naš odjel, a zajedno smo organizirali maturijadu. Ako učenici imaju ideje i volju, postoji način da zajedno ostvarimo kvalitetne aktivnosti.

Bi li trebalo uvesti dodatne mehanizme koji bi učenicima omogućili veću zaštitu i snažniji utjecaj na rješavanje nepravdi u školama?

Stilin: Obrazovni sustav određen je zakonima, pravilnicima i drugim podzakonskim aktima. Nedavno su doneseni novi pravilnici o pedagoškim mjerama i kućnom redu, a vijeća učenika trebala bi sudjelovati u školama i dati svoj doprinos.

Ne znam koliko su učenici u tom dijelu aktivni, ali bilo bi zanimljivo to istražiti. Učenicima ponekad nedostaje angažmana, aktivnosti i motivacije da nešto promijene. Oni koji žele promijeniti stvari to doista i mogu učiniti.

Možemo li u budućnosti očekivati bolju suradnju učeničkih vijeća s nadležnim tijelima kada je riječ o jednakosti u školama?

Stilin: Možemo. To je uvijek moguće. Kad god dobijemo upućen zahtjev, pitanje ili iskazan interes, nitko ne ostane bez odgovora, upute ili pokušaja rješenja.

U srednjim školama imamo fakultativni program „Škola i zajednica“, kroz koji učenici rješavaju zanimljive probleme i daju prijedloge. Prošle godine učenici su, primjerice, predložili da otočani ne plaćaju trajekt, a Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture taj je prijedlog prihvatilo. Dakle, promjene su moguće, ali za njih se treba i potruditi.

Uloga Udruge Delta

U našoj županiji učenicima se ne bave samo službena tijela. Među nezavisnim organizacijama posebno se ističe Udruga Delta, koja iza sebe ima niz projekata usmjerenih na demokratske procese, građanski odgoj i osnaživanje mladih da se njihov glas čuje.

O pravima učenika i načinima na koje mogu koristiti svoje pravo na sudjelovanje razgovarale smo sa Sarom Sušanj iz Udruge Delta.

U projektima koje provodite s mladima, koliko često učenici spominju problem nejednakog tretmana u školama?

Sara Sušanj: Problem nejednakog tretmana u školama dosta je širok. Budući da Udruga Delta provodi programe za srednjoškolce i srednjoškolke, velik dio naših aktivnosti odvija se izvan škole. Učenici zbog toga ponekad moraju izostati s nastave kako bi sudjelovali u aktivnostima, što ih može dovesti u nepovoljniji položaj jer moraju uskladiti školske obveze, izostanke i odnose s profesorima i profesoricama.

Neki profesori imaju više razumijevanja, neki manje. To je jedna od najčešćih situacija s kojima se susrećemo.

Drugi čest problem odnosi se na učenike koji ne žive u središtu Rijeke, nego u rubnim dijelovima grada ili predgrađu. Oni često moraju putovati, pratiti vozne redove autobusa te nerijetko ne mogu stići na aktivnosti na vrijeme ili moraju ranije otići. Zbog toga su i oni u nepovoljnijem položaju kada je riječ o sudjelovanju u izvannastavnim i društvenim aktivnostima.

Nejednakost se, naravno, može pojaviti i tijekom nastave, kao i u odnosima učenika i učenica s profesorima i profesoricama. No kako Delta nema velik broj aktivnosti unutar samih škola, teško je iz naše perspektive detaljno procijeniti kako se točno taj problem odražava na svakodnevnu nastavu.

Kako ocjenjujete trenutačno stanje vijeća učenika u školama Primorsko-goranske županije? Imaju li kontakt s lokalnim vlastima ili ostaju unutar školskog okvira?

Sušanj: Dugo se bavimo pitanjem vijeća učenika i učenica. Želimo da ona budu prva stepenica na kojoj učenici iz različitih škola uče kako se zauzeti za sebe, svoje vršnjake i vršnjakinje te kako provesti aktivnost koja će poboljšati život u školi.

Kroz nekoliko godina i različite projekte saznali smo da su vijeća učenika, iako su propisana Zakonom o odgoju i obrazovanju, često ovisna o motiviranim voditeljicama, stručnim suradnicima, psihologinjama i pedagoginjama koje usmjeravaju njihov rad, ali i o motivaciji samih učenika.

Često se predstavnika ili predstavnicu razreda odabire po načelu: „Ti si najglasniji, ti ćeš biti predstavnik“ ili „Ti uvijek imaš nešto za reći“. To, međutim, ne znači nužno da će vijeće dobro funkcionirati.

U praksi se pokazuje da vijeća učenika i učenica često ne funkcioniraju onako kako bi trebala – kao tijela koja se zalažu za prava učenika na razini škole. Učenici često ni sami ne znaju što bi vijeće trebalo raditi, kako se zauzeti za sebe i druge te koja je njegova stvarna svrha.

Zato smo izradili priručnik Vijeće učenika i učenica u fokusu, koji je nastao uz sudjelovanje učenika i učenica iz različitih riječkih srednjih škola. U njemu su definirali kriterije po kojima bi vijeće učenika u idealnim uvjetima trebalo funkcionirati te primjere dobre prakse iz Primorsko-goranske županije.

Među primjerima je nabava 3D pisača u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, za koju se izborilo vijeće učenika, kao i inicijativa za povratak školskog zvona. Postoje situacije u kojima su se učenici doista uspjeli izboriti za nešto što je bilo važno njima, ali i generacijama koje dolaze nakon njih.

Zašto učenici često imaju osjećaj da njihova vijeća nemaju stvaran utjecaj na odluke u školama?

Sušanj: Mislim da velik dio problema proizlazi iz samog načina na koji je vijeće učenika propisano. Predstavnici učenika nemaju stvarnu moć odlučivanja. Vijeće učenika ne može doći na sjednicu nastavničkog vijeća, glasati o nečemu i donijeti odluku koja je obvezujuća za školu.

Njegova je funkcija savjetodavna, a tu se javlja zamka: glas učenika često se čuje, ali se ne uvažava. Učenici mogu reći što im treba, što im smeta i što bi trebalo biti bolje, ali kada to dođe do odraslih, stvari često stanu. Teško je obvezati se na određene odluke i stvarno uzeti u obzir glas učenika.

Čini mi se da problem najčešće nije kod djece, nego kod odraslih. Učenike se ponekad potapša po ramenu i kaže im se da će se nešto riješiti, a zapravo se godinama i generacijama ne rješavaju problemi na koje upozoravaju vijeća učenika. Onda učenici zaključuju da se nema smisla truditi ako se ništa neće promijeniti.

Upravo tada treba ustrajati i dovesti stvar do kraja. Ne samo zato što će to biti bolje za sadašnje učenike, njihove vršnjake i kolege u razredu, nego i za generacije koje dolaze nakon njih.

Postoje li u Europi primjeri u kojima učenici imaju veći utjecaj na donošenje odluka u školama nego u Hrvatskoj?

Sušanj: Postoji niz takvih primjera, ovisno o tome kako je vijeće učenika zamišljeno. U nekim sjevernijim europskim zemljama učenici imaju pravo glasa kada se donose određene odluke. Oni stvarno mogu biti jedan od glasova za ili protiv neke odluke.

Mnogo toga ovisi i o podršci osobama koje vode ili podržavaju vijeća učenika. U zemljama u kojima postoji sustavna podrška tim ljudima, vijeća imaju više smisla i bolje funkcioniraju.

U Hrvatskoj je problem to što rad vijeća učenika često padne na najmlađu zainteresiranu profesoricu, pedagoginju ili psihologinju u školi. Ne bi trebalo biti tako. Vijeće učenika dobro funkcionira kada ima jasno mjesto u školskoj strukturi, kada su ljudi koji rade s učenicima educirani i angažirani te kada za taj rad imaju potrebnu podršku i vrijeme.

Kod nas sve prečesto ovisi o pojedinačnoj motivaciji. A kada sve ovisi o motivaciji, ljudi se mogu umoriti, izgorjeti ili jednostavno imati previše drugih važnih poslova.

Što bi se u hrvatskom školskom sustavu moglo promijeniti kako bi glas učenika imao veću težinu?

Sušanj: Iz perspektive Delte, koja se bavi aktivnim građanstvom, učenici, učenice, djeca, mladi, srednjoškolci i studenti trebali bi imati priliku učiti kako biti aktivan građanin ili aktivna građanka.

Često očekujemo da svi znamo kako biti aktivni građani, kao da već imamo sva potrebna znanja i vještine, a zapravo ih nemamo. Učenici nemaju dovoljno prilika vježbati te vještine. Ne znaju da je pitanje politike i pitanje ima li škola toplu vodu, sapun ili papir za brisanje ruku. Često ne znaju kako se zauzeti za sebe i ljude oko sebe te kako pokrenuti promjenu.

To pokušavamo mijenjati građanskim odgojem i obrazovanjem. Želimo mladima dati odgovornost da sami promijene određene stvari, stati uz njih i osigurati im podršku da pokrenu promjenu. Ako učenik u školi nauči kako se izboriti za neku promjenu, veća je vjerojatnost da će i kasnije, kada odraste, prepoznati problem u svom gradu ili zajednici i reći: „Ovo nije dobro, trebamo to promijeniti i imam ideju kako.“

Od osnutka Delte 2008. godine nastojimo mladima pružiti što više prilika za razvoj tih vještina. To činimo kroz neformalno obrazovanje, radionice, igre, kvizove, potragu za blagom i druge aktivnosti koje učenje čine zanimljivim, primjenjivim i zabavnim. Krajnja je poanta razviti osjećaj smisla i odgovornosti za ono što se događa u razredu, školi ili gradu.

Mogu li se učenici Delti obratiti i kada imaju slične probleme ili ideje?

Sušanj: Naravno. Delta je aktivna na društvenim mrežama, uključujući TikTok. Iako se trudimo ne biti previše zaokupljene onime što se događa online, želimo biti prisutne ondje gdje mladi provode vrijeme i stvarati sadržaj koji im može biti koristan.

Sve Deltine aktivnosti besplatne su za učenike i učenice. Ako imaju izazov ili problem u školi, ako imaju ideju za koju ne znaju kako je organizirati i provesti ili jednostavno ne znaju odakle krenuti, mogu nam se obratiti.

Jedna od naših prednosti jest to što imamo dobre odnose s profesorima, profesoricama i stručnim suradnicima u školama te smo povezani s lokalnom zajednicom. Ako učenici imaju ideju, učinit ćemo sve što možemo da im pomognemo u njezinoj realizaciji.

Kroz različite projekte nastojimo povezivati učenike, osobito vijeća učenika, sa zajednicom u kojoj djeluju. Organizirali smo susret učenika s gradonačelnicom u gradskoj upravi, razgovore s predsjednikom Gradskog vijeća te radionicu o prijavi na riječki Program lokalnog partnerstva, kroz koji škole mogu dobiti sredstva za uređenje okoliša ili organizaciju svojih aktivnosti.

Možete li navesti primjer konkretne inicijative mladih koju ste podržali?

Sušanj: Bilo je mnogo inicijativa. U sklopu projekta JAMY podržavali smo rad srednjoškolskih medijskih sekcija i vijeća učenika. Učenici iz različitih srednjih škola, uz podršku nastavnika i sredstva iz projekta, uređivali su kutke za mentalno zdravlje i prostore za odmor.

U Medicinskoj školi uredili su prostor za opuštanje, u Crikvenici su osmislili i izgradili učionicu na otvorenom, a učenici iz različitih strukovnih smjerova sudjelovali su u brušenju konstrukcija, nabavi materijala i organizaciji radne akcije. U Pazinu su uredili kutak za odmor u školskom hodniku, s vrećama za sjedenje i namještajem.

U Sušačkoj gimnaziji održana je radionica oslikavanja grafita, na kojoj su učenici učili o toj umjetničkoj tehnici i sudjelovali u likovnim aktivnostima.

Naš posao ponekad znači organizirati catering, a ponekad prevoziti boje, metalne cijevi i šperploče s jednog kraja grada na drugi. Dinamično je, ali je i jako vrijedno. Ono što sam naučila jest da mladi doista preuzmu odgovornost kada im damo priliku da se zauzmu za stvari koje su im važne. Potrebno im je dati prostor da kažu što misle, organiziraju aktivnost i ponekad pogriješe. I to je u redu, jer tako uče kako se zauzeti za sebe te učiniti svoju školu i mjesto u kojem žive ugodnijima za sebe i druge.

Zaključak

Tema jednakog tretmana učenika pokazuje da formalni mehanizmi postoje, ali da njihova učinkovitost u velikoj mjeri ovisi o spremnosti škola, nastavnika, stručnih službi i nadležnih institucija da zaista čuju učenike. Kada učenik doživi nejednak tretman, prvi bi korak trebao biti razgovor – sa stručnom službom škole, razrednikom ili razrednicom, predmetnim nastavnikom te, prema potrebi, vijećem učenika.

Istodobno, razgovori s Editom Stilin i Sarom Sušanj pokazuju da vijeća učenika mogu biti mnogo više od formalne obveze škole. Ona mogu postati prostor u kojem se učenici uče zastupati svoje potrebe, predlagati rješenja, surađivati s odraslima i preuzimati odgovornost za promjene koje žele vidjeti u svojoj zajednici.

Učenici u anketi iskazali su osjećaj da jednak tretman nije uvijek zajamčen svima. To otvara i pitanje povjerenja u pravednost školskog sustava. Povjerenje je važan dio obrazovanja: ako učenici vjeruju da su pravila jasna, kriteriji dosljedni i jednaki za sve, lakše će prihvatiti i zahtjevne obveze koje škola postavlja pred njih.

Za kraj, važno je podsjetiti da obrazovanje ne ovisi samo o pravilnicima, institucijama i službenim tijelima. Ovisi i o svakodnevnim odnosima između nastavnika i učenika – o spremnosti da se sasluša druga strana, da se problemi prepoznaju na vrijeme i da se zajedno traže rješenja. Međusobno uvažavanje, dijalog i aktivno sudjelovanje učenika ključni su za školu u kojoj se svaki učenik može osjećati ravnopravno, sigurno i uvaženo.

Tekst je nastao na temelju emisije „Europske vrijednosti kroz moje oči“. Sadržaj emisije isključiva je odgovornost udruge Ri Rock, a emisija je financirana sredstvima Europske unije u sklopu projekta „Impact4Values2.0“.

Emisiju poslušajte na: Europske vrijednosti kroz moje oči: Epizoda 01

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.