Indie folk band „The Mountain Goats“ zanimljiva je glazbena pojava koja djeluje još od 1991. Većina bendova s toliko godina radnog staža kreativno usahne, ali oni su od vazda bili nepresušivi što se tiče dobrih ideja, toliko da su otprilike svake godine izbacili neku ploču. Tako nas je 2026. dočekao album „Days“ i odmah s početnom pjesmom „Song For Layne Stanley“ možemo čuti kojom putanjom će ovaj album prolaziti. Ova pjesma otvara album i po meni daje jako snažan punch, iako traje svega dvije minute. Distorzirani bas je jako lijepo inkorporiran u refrenu. Driving force pjesme „Charlie Sheen Reaches Out to the Feds" su potentni bubnjevi koji bacaju na „motorik“ groove po čemu je poznatiji krautrock, kao da su inspirirani grupom Neu! i Klausom Dingerom. Ženski prateći vokali jako dobro augmentiraju refren, a bome se vidi, bar sudeći po broju streamova na Spotifyju, zašto je ovo najpopularnija stvar s albuma. „Shallow Grave“ gradi kontrast između vibre muzike i teksta jer priča o malo morbidnoj tematici preko „happy go lucky“ ritma. „Bury me in a shallow grave//Out behind the warehouse rave//And while you're having a smoke back there//You can think of me while you fix your hair“. „Candlebox“ je pjesma o tome kako je bend „The Mountain Goats“ išao na turneju s bendom koji nosi isti naziv kao pjesma. Glazbeno je pjesma na neki način „melankolična“, sa slatkastim progresijama i jednostavnim gitarskim solom usred pjesme, iako pjesma spominje kako je „Ben“ pronevjerio novce benda. Svejedno, autor bi se ipak vratio toj nekakvoj mladenačkoj energiji i nevinosti koja zrači kroz pjesmu. Sedma pjesma po redu je eponimna pjesma „Days“. Koja počinje bržim grooveom, za razliku od prošlih par pjesama koje su bile malo na sporijoj strani. Nastavak svakog stiha počinje referencom nekog sporta, a lagani lajtmotiv u cijeloj pjesmi je Pink Floydov „Candy and a Currant Bun“. U bridgeu pjesme se očituje isti autorski postupak kao kod „Shallow Grave“, gdje se muzika koja se doima pozitivno suprotstavljuje negativnoj tematici, čime se dobiva bittersweet osjećaj – „Do you know how short the days are? // (No you don’t) // When they’re gone will you be ready? // (No you won’t)“.
Foto: Bandcamp
Sjećanje na mlađe dane isto je prisutna tema koja se ponavlja u pjesmi “Best Hard Rock Albums 2013” gdje se autor prisjeća dana dok je bio sa svojom partnericom. Pjesma naravno nije hard rock, da se razumijemo, već lagani indie folk s elementima perkusije, rhodesa i saksofona. “Going To Fennario” je pjesma s vibrom tradicionalne folk muzike koja je inače jako lucidna i nesentimentalna oko smrti, jer gledaja život kao nešto što je prolazno. Pjesma je svojevrsni memento Bobu Weiru iz “Grateful Deada”. Instrumentalno jako podsjeća na tradicijske irske pjesme s melodičnim solom na akustičnoj gitari. “Woodstock 99” je opuštajuća balada koja priča o bendu “Buckcherry”. Mislim da svaki fan glazbe zna otprilike kakav kaos se dogodio na Woodstocku 99 pa o tome ne trebam puno pisati. Pjesma mi se ipak doima ironična s izvedbom teksta, pogotovo u refrenu gjde se spominje kokain. “Hidden Majesty of Later Venom Albums” je jedina pjesma na ovom albumu koja ima elektroničke bubnjeve u pozadini. Još jedna balada, koja priča o bendu “Venom”. Očito je da John Darnielle (spiritus movens benda) piše tekstove o stvarima koje su njemu puno značile, ali razgovara vrlo direktno i imenuje puno poznatih ličnosti. Nakon dvije balade koje su trajale po četiri minute, album zaokružuje pjesma “Last Day” koja, kao podosta prijašnjih pjesama, kroz upbeat muziku priča o sumornim stvarima, konkretno o smrti. Pjesma je kratka, vrlo “trepni i odmah prođe”, ali zaokružuje ovo djelo na jedan jako fini način.
Sve u svemu, album pokazuje da bend, iako 35 godina na sceni, nije “staro gvožđe”, već potentan kolektiv koji daje snažne refrene i intrigirajuće tematike. Ocjena 4.5/5
Andrija Traven
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
